Kratki desetominutni film Sunset from a rooftop holandski je kandidat za Oscara. Iako kandidat ove zapadnoevropske zemlje, Sunset se komotno može nazvati srpskim/beogradskim projektom. Zašto? Razloga je zaista dosta
Od toga da se radnja odvija u Beogradu tokom bombardovanja 1999. godine, da je jezik na kome se govori srpski, da u filmu igraju glumci iz Srbije, kao i da je za inspiraciju za film zaslužna Beograđanka – Ivana Vasić, posle čije je Internet prepiske režiser Marinus Groothof odlučio da snimi film.
– U prepisci sam dosta faktografski navodila šta nam se dešavalo, gde smo bili, šta smo radili. Pričala sam o dnevnom clubbingu, prepričavala angedote i opisivala kakve smo sve trofeje skupljali tih dana… u dve reči, svakodnevni život – kaže na početku razgovora za Yellow Cab Ivana Vasić, koja je, osim inspiracije, angažovana na filmu kao art direktor.

Kao što se očekivalo, upoznavanje sa bombardan rutinom bilo je bizarno prosečnom Holanđaninu (kada bolje pogledam, i nama je sada), ali i insprišuće, tako da je Groothof rešio da uradi film, a sledeći korak bio je dolazak u Beograd gde je upoznao još Ivaninih intimusa i, kako se ispostavilo, preostale dve glavne uloge, Ivanu ali Šešliju, alijas Šeki (asistent art direktora) i Mateja Antonovski, takođe asistent art direktorke Ivane.
– Njemu se dopao međusobni odnos i on nas je smestio u film, a mi smo se zadesili u bombardovanju kao ekipa koja sada funkcioniše.
Likovi su preuzeli i originalna imena, tako da su Ivana, Šeki i Matej sa svojih (plus-minus) 30 godina dobili film o sebi.
– Nama i to je užasno laskavo i drago.
Ali, nije sve bilo tako, jer je pomenuta trojka bila sumnjičava da će sve biti kako treba, pošto je u filmu noseća priča o Ivani koja ostaje u drugom stanju.
– On je od toga napravio priču koja je po mišljenju sve troje patetična, postavivši šablonski antipod – sukob između života u suton i života u nastajanju. Mislili smo da će biti potpuna katastrofa. Međutim, kada smo videli gotov film, ispostavilo se da je ta holandska uzdržanost, odnosno manjak emocija, dovela do neverovatno suptilnog takta i mere u čitavoj stvari. Film je doveo do toga da je ludilo od temperamenta i preterane emotivnosti u njihovim očima postalo nešto vrlo umereno i sa mnogo takta. On je priču ispričao sa svog aspekta. Na vrlo tačan način. Verovatno bolje nego što bismo mi uradili, jer ima distancu i objektivno sagledava stvari. Nije bio zatrovan, da tako kažem
Viđeno se toliko dopalo holandskoj filmskoj akademiji, koja je film, kako kaže Ivana, bukvalno „izvukla iz montaže” i proglasila ga za najbolji kratkometražni film u 2009. godini, čime je automatski postao kandidat za Oscara
Štaviše, iz Akademije su insistirali da se ova priča razradi i pretoči u dugometražni film koji bi trebalo da se nađe u bioskopima 2011. godine.
– Osim Ivane, Matije i Šeki, film otvara još dve paralelne priče, i to je za sada dosta – završava Ivana razgovor za Yellow Cab.
(Objavljeno na sajtu yellow cab yc.rs http://www.yc.rs/sr/magazin/intervjui/filmovi/story/492/+FILM%3A+Sunset+from+a+Rooftop+-+Inspired+by+Belgrade.html)