Pišu: Peđa Popović i Marko Matić
Glavni akteri političkog pozorišta u Beogradu pronašli su u pristanku Čukalovića čin izdaje u čijem nebuloznom objašnjavanju su im svesrdnu podršku pružili domaći kvazipatriotski mediji. U osudama naročito prednjače opozicione nacionalističke stranke čiji je slepi sledbenik sam Čukalović donedavno bio.
Kada se, međutim, pogleda Čukalovićeva biografija stiče se utisak da karijera jednog profesora u Srbiji može da dobije holivudski zaplet. Tragajući za informacijom ko je novi član Ustavnog suda Kosova došli smo do jako zanimljivih momenata.
U zvaničnoj biografiji profesora Čukalovića, pored redovne akademske karijere i intenzivnog zanimanja za sovjetsku doktrinu o prirodi međunarodnog prava, stoji da je sudelovao u gotovo svim suludim pravnim poduhvatima koje je u trenucima potpunog delirijuma preduzimao režim Slobodana Miloševića. Da je i formalno bio deo vladajuće političke mašinerije devedesetih svedoči i činjenica da je radio kao zamenik glavnog pravnog savetnika tadašnjeg ministarstva inostranih poslova!
U tom svojstvu bio je i koagent u sporovima koje je zvanični Beograd vodio pred međunarodnim sudom pravde u Hagu, a učestvovao je i u pisanju kontratužbe protiv Bosne i Hercegovine kao odgovor na tužbu za agresiju i genocid počinjen na teritoriji te susedne zemlje.
Vrhunac karijere ovog nesvakidašnje zabavnog pravnika bilo je učešće u pisanju čuvene burleske u vidu tužbe protiv NATO-a zbog bombardovanja Srbije i to u vreme kada je Srbija iz petnih žila pokušavala da dokaže da taj sud nije nadležan za bilo šta što se događalo na teritoriji bivše Jugoslavije. Svoja uverenja je kasnije pretočio u brojne naučne radove kroz uporno pisanje o tome kako je OUN učestvovala u destabilizaciji Kosova i regiona, o agresiji na SRJ, o zločinima albanskih „terorista“, o Kosovu nakon dolaska međunarodnih snaga i ostalim ,,pravnim“ aspektima ratova na području bivše Jugoslavije.
Nakon toga, profesor Čukalović se našao u nebranom grožđu kada je otkriveno da je aktivno sudelovao u čuvenoj aferi ,,indeks“ kada je zbog korupcije uhapšen sa još 17 svojih kolega. Taj proces još uvek nije pravosnažno okončan što kosovskim vlastima kao ni profesoru Čukaloviću nije smetalo da sklope dil koji malo ko može da razume.
Čim je vest o imenovanju objavljena, klovnovi beogradskog političkog cirkusa odmah su se upustili u srceparajuće priče o veleizdaji i kršenju Ustava Srbije. Zvanični Beograd u liku nezaobilaznog Slobodana Homena objasnio je javnosti da Čukalović nije prekršio pravne norme, ali da je njegov čin „nemoralan“.
Najdalje je u reakciji na prištinsko imenovanje otišao čuveni Koštuničin ministar iz fioke Zoran Stojković koji je svojim objašnjenjem dao novi doprinos razvoju ustavno-pravne teorije. Prema njegovom mišljenju Ustav Srbije ne predviđa instituciju Ustavnog suda Kosova što znači da je Čukalović prekršio najviši pravni akt. Logički izveden do kraja, taj stav bi značio da, ukoliko se zaposlite u nekoj instituciji, preduzeću ili organizaciji koje ne pominje sveobuhvatni Ustav Srbije vi kršite njegova osnovna pravila i činite veleizdaju.
A to što nikome u srpskoj vlasti ali i opoziciji nije zasmetala činjenica da je u pitanju čovek protiv koga se vodi sudski spor izgleda nije bitno. Verovatno kao što Čukaloviću nije bitno što će na novom radnom mestu zastupati nešto što u svojim brojnim radovima uporno osporavao. Srbija brale!
(Objavljeno na sajtu e-novine.com http://www.e-novine.com/index.php?news=26821)