Speech, Arrested Development: MUZIKA MOŽE DA INSPIRIŠE VELIKA DELA

Arrested Development
Arrested Development
Ljudi moraju da budu oni koji prave promenu, ali muzika može da ih inspiriše na dela, poručuje Speech osnivač Arrested Developmenta i najavljuje visokoenergetski šou u Domu omladine…

Razgovarao: Peđa POPOVIĆ

Hip-hop legende Arrested Development prvi put nastupaju u našem regionu, svoju turneju po bivšoj Jugoslaviji započinju koncertom u Zagrebu 7. juna, a završavaju 11. juna u Domu omladine Beograda! Dvostruki dobitnici Grammyja od 1991. godine šire jedinstveni hip-hop stil koji će i domaća publika konačno moći da čuje uživo, a šta nas sve očekuje u Domu omladine, iz prve ruke rekao nam je jedan od osnivača benda, Speech.

Yellow Cab: Prvi put ste u regionu. Kakva su vam očekivanja?

Speech: Ne znamo šta nas čeka, ali nadamo se prijatnom iznenađenju.

YC: Da li znate nešto o bivšoj Jugoslaviji – ljudima, klimi, sportistima, ratovima?

S: Ne baš. Kada je bivša Jugoslavija u pitanju, tu sam poput prosečnog Amerikanca, odnosno glup kad dođe do geografije. U svakom slučaju, radujem se dolasku i upoznavanju novih ljudi i mesta. To je zaista uzbudljivo.

YC: Šta možemo da očekujemo na koncertu? Mešavinu starijih i novijih pesama, ili će fokus možda biti na poslednjem albumu Strong?

S: Pripremamo neke specijalne sitnice za ovu turneju, jer ćemo obići dosta mesta prvi put u karijeri, a jedno od njih je i Beograd, tako da možete da očekujete visokoenergetski šou. Garantujemo da će ljudi koji dođu biti uzbuđeni. Dođite, jer mi ne dolazimo ovamo tako često.

YC: Koliko ćemo članova Arrested Developmenta videti na bini?

S: Ima nas osmoro, ali će nas na bini biti sedmoro, pošto je naš najstariji član (78 god., op. a.) Baba Oje u bolnici. Ali, i bez njega biće bubnjeva, gitara, basa, semplova, plesova i mnogo energije.

Speech, Arrested Development
Speech, Arrested Development

YC: Predstavi nam poslednji album Strong koji je objavljen prošle godine.

S: Strong je jedan od mojih omiljenih albuma, bilo da sam ih producirao ili snimio. Zovemo ga Biblijom of record. Pravo emotivno putovanje. Uživali smo dok smo pravili album. Verujem da će ljudi osetiti naše frustracije, ali i optimizam.

YC: Zašto imate dve verzije albuma?

S: Uradili smo jednu posebno za Japan. Publika u Japanu bila je toliko lojalna tokom godina i to je zemlja gde smo uvek bili popularni. Dugujemo im dosta. Nije da ne volimo ostale zemlje, ali Japan nam je kao porodica.

YC: Kako objašnjavaš toliku popularnost među Japancima?

S: Nisam siguran da imam pravi odgovor, ali sam veoma srećan zbog toga. Mada, mislim da su melodije presudne. Japanci ne govore engleski, a pogotovo im nije blizak gangsta rap iz Amerike. Ni po duhu, ni po mentalitetu, niti po tipu nasilja… ali muziku osećaju.

YC: I dalje veruješ u uticaj muzike na društvena dešavanja. Gde nalaziš motivaciju?

S: Muzika je veoma moćna. Ljudi moraju da budu oni koji prave promenu, ali muzika može da ih inspiriše na dela. Lično, inspiriše me moja zajednica, odnosno nasilje koje se dešava. Nedavno sam u uličnoj pucnjavi izgubio dva prijatelja, a jedan je dobio metak u glavu i, na sreću, živ je. To su stvari koje me teraju da pišem. Da podsetim na važnost života. Upravo takvi problemi teraju me da budem i dalje gladan da uradim nešto.

YC: Koliko Interent pomaže u tome?

S: Dosta. Interent je tu da kažeš „zdravo” ljudima. Uskočili smo čim se pojavio.

YC: Kakav stav imaš prema pitanju suprotstavljenih koncepata poput copyrighta ili sharea?

S: Mislim da muzička industrija mora da se reorganizuje. Ne znam kako će biti u budućnosti, ali verujem da će biti bolje, jer je sada situacija kao na Divljem zapadu. Vrednost muzike promenila se kao i odnos. Nekada sam kupovao ploče, gledao satima dizajn, učio tekstove… Sada publika često ne zna ni kako se zove pesma, već samo npr. track no 6. Voleo bih da se to promeni u budućnosti.

YC: Koje si najveće promene u muzici primetio od nastanka Arrested Developmenta 1992. godine?

S: Jedna od najvećih je medij. Od kaseta i ploča, preko mp3, došli smo do muzike koja je na mreži. Hip-hop je postao više komercijalna, korporativna muzika nego umetnička. Tu su ljudi koji sebe nazivaju CEO (central executive officer) koji razmišljaju samo novcu umesto o umetnosti. Bitni su im samo tiraž i zarada, a ne kvalitet i važnost određenog albuma. Na nesreću, mnogi ljudi koji pišu i pevaju poveli su se za tim. To je tužno, jer se radi o umetnosti i na to bi trebalo da budemo fokusirani.

(Objavljeno na sajtu Yellow cab yc.rs http://www.yc.rs/sr/magazin/intervjui/muzika/story/4159/Speech%2C+Arrested+Development%3A+Muzika+mo%C5%BEe+da+inspiri%C5%A1e+na+velika+dela.html)

Prethodno

ZAŠTO KAŽEŠ SHARE, A MISLIŠ NA SALE?

AMY – YOU LOST LITTLE GIRL

Sledeće

Ostavi komentar