Otkako su posle 2000. ih tadašnje vlasti postepeo depersonalizovale lokalne izbore u dobroj meri smo izgubili političku scenu na lokalu.
Partije su sve više postajale udaljenije od svoje biračke baze, a još važnije birači su izgubili kontakt sa svojim predstavnicima.
Paradoksalno, a možda i ne, usledilo je međusobno približavanje, onako esnafski, dok su građani ostajali sa strane poput statista koji zatrebaju na svakh par godina da se podrži centrala.
A to u demokratiji, svi znaju, da nije dobro.
Podsetimo, postepeno se većinski sistem u kome se pod imenom i prezimenom znalo ko je kandidat na svakom izbornom mestu, pretvorio u proporcionalni, a nekada direktno birani gradonačelnici sada to postoju posle dogovora stranačkih centrala.
Ne kažem da većinski sistem apsolutno bolji, ali činjenica je da se tada znalo za koga se glasa po i imenu i prezimenu dok danas možete da saznate ime nosioca liste. I to je to.
Kakav god da je sistem, čnjenica je da za nedavne lokalne izbore bilo gotovo nemoguće naći liste. Ili makar dobar deo njih. Bilo da se radi o izborima za beogradsku opštinu ili neku malu zabačenu na jugoistoku Srbije.
Njih nema na sajtovima opština, a izuzetno su retke i na sajtovima medija.
Vidiljiv primer su i skorašnji izbori kada je pobednička lista imala na istog predvodnika bilo da se radi o Republici, pokrajini, gradu ili opštini. I uzela je gotovo identičan broj glasova na svakoj.
Iako je takav rezultat bio dobar za za pomenutu partiju, ujedno jeste loš za društvo i razvoj demokratije.
Prema tom merilu svi građani su udaljeni od uticaja na lokalnu priče koje su različite od mesta do mesta.
Primera radi, Zrenjanin i Užice imaju ogromne problem sa pijaćom vodom, nekima nedostaje put, nekima škola, nekima teren za basket, neki bi da sačuvaju parkove pred dolaskom investitora…
U takvoj situaciji realno je nemoguće da pomenuti nosilac svih lista može da ima pregled stanja, snagu i kapacitet da rešava sva pitanja, od kojih ga se ogroman deo ne dotiče.
Umesto toga bilo bi lepo videti da partije ponovo rade više na lokalu, da čuju građane a samim tim da ispunjavaju ideju predstavničke demokratije i ideje da se politika vodi zbog opšteg dobra.
Takođe, na taj način mogu da grade poverenje ali i bazu birača što može samo da im koristi.
Sa druge strane građani bi ponovo dobili priliku da zaista utiču život u svom lokalnm okruženju. Da se čuje i njihov glas i da im se ukaže dužno poštovanje, što je često mnogo vrednije od velikih obećanja.
Takođe, oslobodili bi se uticaja “velike” politike, jer priznaćete za neku Žagubicu nije od vitalne važnosti tok Briselskih pregovora ili odnos Srbije prema NATO, Rusiji, ali zato je izuzetno važno da imaju poverenje u čoveka koji će im olakšati svakodnevni život i tako im popraviti standard. Pa makar se ne slagali oko toga da li je Kosovo nezavisno, donekle nezavisno ili je južna srpska pokrajina.
No tako nije u Srbiji ovih dana a da trenutni sistem ne valja potvrdile su i dve liste – u Kraljevu i Mladenovcu.
Godine lošeg rada lokalne uprave koje su više zavisile od centrala donele su Kraljevu Lokalni front, skupinu građana koji su rešili da pored svojih redovnih poslova zasuku rukave i pokušaju da se naprave ovaj grad boljim i bližim običnom građaninu.
„To je poruka svima koji su mislili da ne može bez partija, lidera, koalicija i snažnih centrala u Beogradu. Poruka onima koji su mislili da ne može bez mnogo novca i naročito svima onima koji su mislili da to ne može u njihovom gradu. Ako može u Kraljevu, može svuda“, poručuju Kraljevčani.
Isti princip ponašanja partija iznedrio je i listu “Preletačevića Belog” koja je banalizovala ideju izbora i uz šalu, smeh i sprdnju osvojila drugo mesto u ovoj beogradskoj opštini. Iako nastali iz revolta ovaj eksperiment je dao rezultat za nešto više od mesec dana a ekipa iz Mladenovca pored sve sprdnje je veoma svesna situacije u svojoj opštini i nemojte se iznenaditi ako u odborničkim klupama budu daleko ozbiljniji.
“U Mladenovcu se prošle godine promenila vlast. Demokratska stranka je bila do prošle godine. Dobar deo je samo prešao u novu vlast. Koja je to promena kad ljudi isti samo pređu s jednog mesta na drugo – rekao je Branislav Sjeran s liste “Beli – Samo jako”.
Iako različite, obe liste su proizvod dosadašnjeg stava političkih elita prema lokalu i običnom građaninu. Odgovor na pogrešan tretman i nada da će je to naznaka promene na bolje, koja nam je potrebna.
Kako stvari stoje, takvih lista će biti sve više. Koliko će biti uspešne ne znamo. Da li će to biti biciklisti, protivnici projekta Beograda na vodi, ekolozi ili samo razočarani građani neke šumadijske opštine pokazaće vreme.
Ono što je sigurno jeste da svako od nas živi u lokalu, i ti problemi su prve stvari koja nas sapliću u borbi za dostojanstven život, a koliko “kraj” može da bude bitan pokazali su lokalni izbori 1996/97 koji su od pokušaja izborne krađe doveli do nikad viđene i nikad jače pobune u Srbiji.
A mislili su to je samo lokal.