Dosije: KAPETAN DRAGAN SE VRAĆA U HRVATSKU

Povratak u Hrvatsku: Kapetan Dragan
Povratak u Hrvatsku: Kapetan Dragan
Stvaranju mita o nepobedivom, slatkorečivom heroju rata koji tek što je počeo – najviše je pomogla Kapetanova legendarna rečenica („Ako vam kažem ko sam, moraću da vas ubijem“), baš kao i njegova pratnja (žene u unformama: knindžice), što je od kapetana Dragana napravilo možda i najpoželjnijeg muškaraca u Srbiji i tzv. srpskim zemljama. Žene su ga volele, muškarci mu se divili, a postao je i strip-junak, što mu je obezbedilo status supeheroja među najmlađom Srbadijom
Piše: Peđa Popović

Dragan Vasiljković rođen je 12. decembra 1954. godine u Beogradu. Otac mu je poginuo u motociklističkoj nesreći, a majka ga je, u nemogućnosti da izdržava troje dece, sa tri godine dala na usvajanje. Ipak, 1967. sa majkom emigrira u Australiju, gde menja ime u Daniel Snedden. U Melburnu završava srednju školu. Prema pisanju nedeljnika Vreme, početkom sedamdesetih prvi put dolazi u sukob sa zakonom: biva hapšen i uslovno osuđen za posedovanje i trgovanje kradenom robom. Uskoro ponovo dolazi u sukob sa zakonom – ovog puta optužen je za vođenje „prigradskih agencija za pratnju“, to jest za držanje lanaca prostitutki. Još uvek maloletni Daniel (imao je manje od 21 godine) ispred sebe je imao dve opcije – ili zatvor ili odlazak u vojsku. Dragan/Daniel bira armiju gde je za četiri godine završio školu rezervnih oficira, da bi se nakon toga bavio vojnom instruktažom u Južnoj Americi i Africi.

Daniel osamdesetih godina postaje mornar, a krajem iste decenije sa svojim brodom uplovljava u Bar. U Beograd se vraća 1990. godine kad je shvatio da bi veštinu ubijanja i preživljavanja naučenu u vojsci mogao da iskoristi u nadolazećem ratu na Balkanu. Tada se Dragan/Daniel ponudio Državnoj bezbednosti Srbije. Jedan od prvih njegovih kontakata bio je član Službe – Saša Medaković. Ovaj učesnik balvan revolucije bio mu je veza ka Milanu Martiću. Krajem 1990. godine, Dragan odlazi u Knin, gde nudi svoje usluge u obuci milicije, ali potvrdnog odgovora nije bilo.
Nakon toga, Dragan Vasiljković nalazi drugu, daleko uspešniju vezu, koja je išla preko tadašnjeg ministra policije Radmila Bogdanovića. Ministar je brzo prepoznao kvalitet neophodan za godine koje dolaze i upoznaje Dragana sa ostakom ekipe: tako je australijski vojnik sreo Franka–Frenkija Simatovića, Jovicu Stanišića, Mihalja Kertesa, Branu Crnčevića… srpski crème de la crème. Od navedene četvorke, Dragan se najviše zbližio sa prvonavedenim (Frenkijem), za koga je kasnije pričao da su bili „više od saboraca“.
Nakon što je Jovica Stanišić poverio Franku Simatoviću formiranje specijalne Jedinice, ovaj je izabrao kapetana Dragana, a prednosti su mu bile što je nepoznat, vojnički obrazovan i – avanturista. Krajem marta Frenki i Dragan su se srelu u hotelu Metropol u Beogradu.

Ostavio utisak na Kapetana: Frenki SImatović (sredina)
Ostavio utisak na Kapetana: Frenki SImatović (sredina)

„Ja mislim da sam ostavio dubok utisak na njih, kroz taj razgovor“, tvrdio je kapetan Dragan. „I tad sam se u neku ruku i sprijateljio sa Frenkijem; to je išlo mnogo dalje nego taj službeni razgovor.“

Sve je krenulo brzo za kapetana Dragana. Usledio je povratak u Knin, ali ovog puta po pozivu Radmila Bogdanovića, koji ga u Golubiću pored Knina 4. aprila 1991. godine postavio za komandanta Jedinice za specijalne namene MUP-a. Jedinica koja će uskoro postati poznata pod imenom Knindže, a zatim i Crvene beretke, postojaće sve do 2003. godine, kad je rasformirana nakon atentata na Zorana Đinđića.

Strip: Knindže, vitezovi srpstva
Strip: Knindže, vitezovi srpstva
Uz podršku medija, popularnost kapetana Dragana vinula se u orbitu. Tih prolećnih dana 1991. on je po popularnosti bio uz rame sa fudbalerima Crvene zvezde, koji su gazili sve protivnike ka trofeju Kupa šampiona. Stvaranju mita o nepobedivom, slatkorečivom heroju rata koji tek što je počeo – najviše je pomogla Kapetanova legendarna rečenica („Ako vam kažem ko sam, moraću da vas ubijem“), baš kao i njegova pratnja (žene u unformama: knindžice), što je od kapetana Dragana napravilo možda i najpoželjnijeg muškaraca u Srbiji i tzv. srpskim zemljama. Žene su ga volele, muškarci mu se divili, a postao je i strip-junak, što mu je obezbedilo status supeheroja i kod najmlađe Srpčadije.
Medijska slika je pripremljena: Srbin koji je došao iz belog sveta da pomogne napaćenom narodu i kome nije žao da pri tom potroši sopstveni novac! Ipak, istina je bila malo drugačija. Novac jeste trošio, ali onaj narodni koji mu je Brana Crnčević dostavljao u kesama i vrećama, a uloženo je valjalo opravdati na bojnom polju.

Prva veća akcija bilo je osvajanje/oslobađanje Gline, za koju ga terete u Hrvatskoj. Nekoliko akcija na početku rata dodatno je uticalo na rast njegove popularnosti: Kapetan je u Kninu bio popularniji i od Martića, Babića i Miloševića. Samim tim stekao je i neprijatelje – u Kninu je to bio Babić, u Beogradu Vojislav Šešelj.
kapetan-dragan-seselj
Popularnost ali i stavljanje na stranu Milana Martića u sukobu sa Babićem oko kontrole nad oružanim snagama doveli su do toga da kapetan Dragan brže nego što je očekivao napusti Knin. Jovica Stanišić i Franko Simatović procenjuju da je uticaj lokalnih lidera i kapetana Dragana na njihovu jedinicu isuviše veliki, te su Knindže raspuštene, a od ostataka jedinice Frenki pravi novu formaciju pod svojom kontrolom.

„Jovica je rekao da ja sa svoje pozicije ne vidim neke stvari koje se vide sa neke više pozicije. I onda mi je na kraju rekao da će, ako ga ne budem poslušao, biti prinuđen da stavi rampu. Bukvalno mi je rekao: „Kep, moraš da shvatiš da ja nemam drugih opcija nego da ti stavim rampu. Ti ne možeš više da ideš u Krajinu“, žalio se docnije Kapetan.

I tu je bio kraj kninske priče. Ipak, pre nego što je otišao iz Knina, kapetan Dragan je stigao da nezvanično „krsti“ jedinicu. Bilo je to tokom jula 1991, kada je nakon uspešno izvedene akcije u Glini umesto nagrada svakom vojniku (ukupno 21) poklonio crvenu beretku. Kapetan Dragan je sumnjičen za prodaju zastarele elektronske opreme po visokom cenama, ali to niikad nije dokazano, kao što ni mnogo šta drugo nije dokazano.

Kad se ujesen 1991. vratio u Beograd, Kep je ponudio svoje usluge vlastima – konkretno, u Slavoniji, gde se već vodio krvavi rat, na Kosovu i u Sandžaku, gde je vladao krhki mir koji bi neko poput ratnika Vasiljkovića lako mogao da naruši. Kao jedan od osnivača Beogradskog odbora, ponovo se približava Srpskom pokretu obnove (Vuk Drašković), a zatim osniva Fond kapetan Dragan namenjen udovicama poginulih boraca i njihovoj deci. Priče o finansijskim malverzacijama prate ga sve vreme, ali do danas ništa od toga nije dokazano ili se nije htelo dokazati.
Na izborima 1992. godine hteo je da postane i predsednik Srbije, ali izborna komisija nije prihvatila da se uz njegove ime napiše i nadimak – Kapetan, zbog čega je odustao od kandidature. Ipak, u javnosti je bio prisutan preko emisije Kapetanovi talasi, koja se godinama emitovala na Studiju B.
Pre nego što se definitivno povukao iz vojničke priče, tokom februara 1993. godine ponovo odlazi u Knin, gde učestvuje u borbama u Bruškoj kod Benkova, gde je, prema optužnici, zlostavljao zarobljenike. Takođe, nekoliko puta odlazi u Bosnu i Hercegovinu ali bez dogovora o nekom stalnom angažmanu. Štaviše, u nekoliko navrata je iz nepoznatih razloga kritikovao bosanske Srbe zbog brutalnosti.

U Srbiji je osim prikupljanja novca za Fond, otvorio prvi golf klub koji nije zaživeo. U Beogradu je dočekao bombardovanje 1999, ali u svojstvu civila; potom se vraća u Australiju.

Kep protiv NATO pakta
Na početku bombardovanja SR Jugoslavije, 1999. godine, kapetan Dragan, poznatiji kao Kep, preuzeo je internet redakciju RTV Studija B, sastavljenu uglavnom od volontera regrutovanih u internet-kafeu koji se tada nalazio u zgradi Beograđanke. Misija je bila skromna: dobiti medijski rat protiv NATO pakta! Za izvršnog menadžera Akcije imenovan je nepoznati gospodin, koji bi redakciji povremeno donosio sendviče i cigarete i za koga se pričalo da je tajni agent. Redakcija je ubrzo preseljena u prostorije u Pariskoj ulici (gde je Kep kasnije otvorio obrazovni centar za hendikepirane), da bi, zbog blizine zgrade CK, konačno bila udomljena na Banjici, u prostorijama portala www.yu. Po završetku bombardovanja redakcija je vraćena u Beograđanku i ubrzo raspuštena. Ostala je samo uspomena na nepoznatog gospodina u ulozi urednika, kog su jednom mučki probudili u 3 ujutru da bi uklonio vest o zločinima na Kosovu, otkrivenim po povlačenju jugoslovenskih trupa.

Iz anonimnosti izlazi na kratko tokom 2003. godine kad se pojavljuje u Hagu kao svedok na suđenju Slobodanu Miloševiću. Tom prilikom staje na stranu bivšeg predsednika Srbije tvrdeći da „bi voleo da visi, ali ne zbog onoga zbog čega je optužen“, pri tom ne navodeći zbog čega mu se Milošević zamerio („And I would like to see that man (Milosevic) hang but not for what they charge them with, I think for what they charge him with, he is innocent…“).
Australijsku idilu golf instruktora prekida časopis Australian, koji je septembra 2005. godine objavio priču o Kapetanu, optužujući Vasiljkovića da je u BiH i Hrvatskoj počinio ratne zločine. Vasiljković je protiv lista podneo tužbu tražeći odštetu od 200.000 dolara, ali je godinu dana kasnije iz Hrvatske stigla tužba i zahtev za izručenje.

Dragan Vasiljković aka Kep
Dragan Vasiljković aka Kep

Kapetan Dragan oštro i vulgarno odgovara tadašnjoj ministarki pravde Vesni Škare-Ožbolt i poručuje joj da u Hrvatsku može da dođe ali „samo na tenku“. Ipak, Dragan Vasiljković uhapšen je kao australijski državljanin Daniel Snedden 20. januara 2006. na osnovu međunarodne poternice koju je za njim raspisala Hrvatska. Od tada se nalazi u zatvoru maksimalne sigurnosti. Trenutno, prvi komadant onog što je kasnije postalo Jedinica ostao je bez novca, što ga onemogućava da iscrpri sva pravna sredstva u očajničkoj nameri da ostane u Autraliji po svaku cenu. Međutim, Dragan-Daniel-Vasiljković-Snedden sve je bliži povratku u Hrvatsku, ali ne u tenku – već u marici.
+++
(Objavljeno na sajtu e-novine.com http://www.e-novine.com/srbija/srbija-licnosti/22204-Australijski-Kninda.html)

Prethodno

KRITIKA, DAVNO ZABORAVLJENA REČ

Intervju, Florans Artman: KOME SMETA MOJA KNJIGA?

Sledeće

Ostavi komentar