Umesto razglednice: Zlatni Prag zelene boje

prag-mosti-letna
Prag, Praha…Zlatni Prag, jedan od najočuvanijih gradova Evrope poznat je po svojim impresivnim građevinama – dvorcima, katedralama, zgradama, ulicama, zbog čega je i ceo stari deo pod zaštitom Uneska.

Hradčani, Stare mesto, Mala strana to i zaslužuju, kao što zaslužuje i epitet rajskog mesta za pivo ali je potpisnika ovih redova tokom nekoliko dana, više od Zlatnog, koga sam doduše i očekivao, oduševio onaj drugi, Zeleni Prag.

Bilo da se radi o ogromnim ili tek običnim parkovima, šumama, malim zelenim površinama u gradu, ili pak zelenim frontovima. Zeleno je svuda. Prema nekim procenama blizu 2/3 grada je pod zelenilom.

Višehrad
Višehrad

Treba samo krenuti i brzo će se ispred vas stvoriti neki od velelepnih parkova: Havličkov, Rigerovi, Petrinski park, zatim Letna, Višehrad, zeleni frontovi po Hradčanima ili oko Strahova i dalje uz i niz Vltavu.

Rigerovi sadi (park)
Rigerovi sadi (park)

Svi ti brojni uređeni prostori sa šetalištima, vidikovcima, fontanama, klupama, fantastičnim baštama, cvetnim aranžmanima, livadama…pokazuju kako se sve mogu primeniti majstorstva pejzažne arhitekture.

Havličkovi sady
Havličkovi sady

Uređenost ne znači i nefunkcionanost, jer su ova zelenila namenjena građanima na korišćenje, a neretko se po parkovima organizuju veće ili manje javne manifestacije. Tokom boravka bio sam svedok tri takve.

Pre nego što nastavim sa pohvalama, a da se u isto vreme tekst ne doživi kao romantizirano pisanije oduševljenog turiste, treba napomenuti da i u Pragu postoji boljka zvana investitorski urbanizam i prateća korupcija.

Naime, i u ovom gradu su podizane zgrade kojima tu nije mesto, ali na sreću tek kilometrima daleko od centra i svakako ne u meri u kojoj bi narušilo izgled i duh grada.
prag-mostovi-visehrad
Ipak, nikome ne bi tek tako palo na pamet da uništi moćne zelene pojase, da sugrađanima uskrati pravo na odmor, relaksaciju, uživanje, okrepljenje, čistiji vazduh, antistres tretman…Zeleno je u Pragu, da se voli, čuva i uživa, a ne ruši i betonira.

Nikakva nova radna mesta, pokretanje građevinske industruje i slične mantre koje su prethodnice devastaciji.Taj rečnik za sada ne postoji.

A ne postoji ni matematička/ekonomska logika,

Jer, sve ukazuje na zaključak da ljudi koji žive u ovom gradu (kao i turisti) vole da Prag bude Prag, a ne kopija već nekog Abu Dabija, Dubaija ili neizmerno ružnih i bezličnih poslovnih delova raznih Londona i sličnih šoping bogomolja.

Umesto njih tu su pomenuti, predivno uređeni prostori, namenjeni uživanju običnog čoveka.
Praha,_Vršovice,_Havlíčkovy_sady-1
A i što bi bilo drugačije, kada i strogo ekonomski gledano, ovako ‘starinski’ očuvan, grad zarađuje. I to 24 sata dnevno, toliko, da je to, skoro za ne poverovati.
prag-vltava-1
Još da dodam da je nezaposlenost četiri odsto, a Toi Toi mirisni uprkos hordama (ne preterano bučnih) turista.

Neizostavno se moraju pomenuti i uređene fasade zgrada, čija savršenost u centru gotovo nervira, a Beograđani bi mogli da vide kvart Vinohradi koji daje nagoveštaj kako je Vračar mogao da izgleda da je sređen, a ne srušen i prenaseljen. Ili Savamala oko predivne Karađorđeve ulice.

Neki drugi, (čitaj država/SMIP) bi mogli makar toliko da se postaraju i okreče ambasadu Srbije u Pragu, koju ugleda svaki turista koji prođe preko Karlovog mosta. A to su valjda svi.

Cenim da bi restauracija fasade imala veći uticaj na imidž Srbije nego gomila bajkovitih promo spotova.

Poput samog Praga i unutrašnjost Češke je zelena i čista, bilo da se radi o šumama, parkovima, livadama ili kanalima pored puteva i reka.

Frontovi zelenila nižu se jedan za drugim, a pomenute livade su sređene toliko da povremeno podsećaju na igralište za golf, a šume kao pogodno mesto za vile, patuljke, čarobnjake i slične…

Reke su čiste, a Morava je u Češkoj reka za diku i ponos za razliku od tri tužne i zagađene sestre iz Srbije.
morave
Očigledno je da građani Češke imaju izuzetno odgovoran odnos prema prirodi, ali i svest o tome da su i oni deo iste.

Osim očuvanju prirode posvećeni su i čuvanju svog nasleđa bez obzira da li je (npr.) ekskluzivno slovensko/češko ili ne.

Naprotiv. Takav pristup i stav je nešto što bi trebalo da bude kosenzus i u Beogradu i Srbiji, bez obzira na sva silna rušenja tokom istorije.

Ili, da budemo iskreni i pragmatični, (kao Česi, na primer) baš zbog toga.

Kako se ovo ne bi pretvorilo u nekritički superlativni traktat, posle nekoliko dana može se zaključiti da ni u Češkoj ne teče samo med i mleko.
bg-zg-yu
Iako se čovek sa Balkana oseća dobrodošlo, kao kod kuće okružen „svojim“ jezikom i ljudima koji nas sa juga doživljavaju kao srdačne, srčane i druželjubive, u zemlji bajkovitog grada Praga raste ksenofobija.

Kao i strah koji je čini se, pogrešno usmeren, umesto ka ekstremistima, ka svim onim milionima nesrećnika sa Bliskog istoka koji su poslednjih godina zapljusnuli obalu Evrope.

Hradčani u noći
Hradčani u noći

To je posebno paradoksalno u zemlji gde Kinezi imaju svoju veliku zajednicu, a npr. psi uživaju status poštovanog člana društva.

Kako će se to završiti ostaje da se vidi, no, ne moramo baš sve da kopiramo od braće Čeha.
prag-hradcani-masarik
Za početak, a i za kraj ovog teksta, pokušajmo da se ugledamo na njih što se tiče odnosa prema prirodi, istoriji, javnom prostoru.

I biće nam bolje, definitivno.

Prethodno

Crep je lep

Hangover in UK

Sledeće

Ostavi komentar