Himalaji: SEDMORICA NA SRPSKOM PUTU

Blic News, 17.03.2004; Strana: 58

Ekspediciju koja kreće u osvajanje vrha Kabrua (7.318), na Himalajima čine ljudi iskusni u svom poslu. Pod njihovim nogama ostali su najviši vrhovi naše planete, poput Mont Everesta (8.850 m), najviši južnoamerički vrh Akonkagva (6.962), najviša tačka Evrope Mon Blan (4.807), Čo Oju (8.201), Kalapatar (5.545), Ama Dablam (6.956)…

Da li će „srpski put“ ostati upisan u istoriju alpinizma, saznaće se po ishodu ekspedicije sedmorice hrabrih mladića. Oni su se odlučili na odvažan pohod – osvajanje Kabrua (7.318 m), najvišeg neosvojenog vrha na svetu i tako uz pridev srpski vežu nešto najbolje ili, kako samo kažu, žele da „ojačaju sopstveni koren i da se jedna njegova žila proteže kroz srce azijskog kontinenta“…
„Sedmoricu veličanstvenih“ na srpskom putu čine: Dragan Jaćimović, vođa ekipe, Miloš Ivacković – alpinista, Bojan Branda – alpinista, Soni Darijević – kamerman i alpinista, Slobodan Sekešan – doktor i fizioterapeut, Srđan Paunović – menadžer baznog kampa, Andrej Kmet – telekomunikacije i Internet. Oni će od 1. aprila do 15. maja boraviti na Himalajima i pokušati da daleko od civilizacije učine do sada neostvareno.
s_himalaji-kabruEkipu čine ljudi iskusni u svom poslu. Pod njihovim nogama ostali su najviši vrhovi naše planete, poput Mont Everesta (8.850 m), najviši južnoamerički vrh Akonkagva (6.962), najviša tačka Evrope Mon Blan (4.807), Čo Oju (8.201), Kalapatar (5.545), Ama Dablam (6.956)…
– Ovakvu ekspediciju niko nikada nije organizovao u Srbiji. Potrebno je puno vremena, truda i energije. Jedva čekam da krenemo, jer iščekivanje ubija. Pripreme smo sproveli na Durmitoru, Brezovici, Bugarskoj… Zdravi smo i sa nestrpljenjem čekamo polazak – kaže za Blic News Dragan Jaćimović, pripadnik specijalnih jedinica Vojske Srbije i Crne Gore i vođa ekspedicije.
Put daleke Azije kreću prvog aprila, a u Nepal dolaze preko Indije.
– Planirano je da ekspedicija traje 45 dana, od čega ćemo 30 uložiti u pripremu, aklimatizaciju. Postavićemo bazni kamp u podnožju, a onda nam sledi postavljanje tri visinska kampa, a gde će se oni nalaziti, zavisi od stanja na terenu. Pre finalnog pokušaja moraćemo najmanje pet puta da se penjemo skoro do samog vrha kako bismo obezbedili sve uslove za uspeh.
Za razliku od većine ostalih sportova, ovde sudija, tata, mama… ne mogu nikoga da protežiraju. Potencijalni članovi ekspedicije znaju kakvi se zahtevi postavljaju pred njih i sami vrše selekciju.
– Odabir se vrši godinama. Ljudi sami sebe izbacuju ili ubacuju iz priče svojim ponašanjem, odnosom prema ekspediciji, osvajanjem vrhova. Svesni su da ih pratim, a i sami znaju da li mogu ili ne. Sami istupe ili ostaju – kaže Dragan Jaćimović.
s-kabruOd sedmorice članova Extreme summit teama trojica će pokušati da pobodu srpsku zastavu na vrh, dok će neophodnu podršku iz podnožja pružati ostala četvorica.
Kako se došlo do ideje o osvajanju Karvale?
– Prošle godine nepalska planinarska asocijacija je ponovo otvorila taj vrh za penjanje. On je najviši neosvojeni vrh i samim tim je velika atrakcija. Pojavio se u pravo vreme za nas. Ideja da se popnemo negde gde nikada ranije nije kročila ljudska noga nas je okupila.
Zanimljivo je da će ovaj pokušaj, bez obzira na ishod, biti prvi i poslednji.
– Nema popravnog. Već je sada na listi čekanja nekoliko ekspedicija iz celog sveta i ako ne uspemo sada, neko će ga već osvojiti.
Ipak, srpski alpinisti ne očekuju probleme.
– U Nepalu postoji 36 etničkih grupa i nema netrepeljivosti među ljudima bez obzira da li su komunisti (maoisti) ili budisti. Jedini problem je u doktrini. Postoje gerilske grupe u određenim krajevima, a, po pravilu, revolucija uspeva tamo gde je najveća sirotinja. Zaustave nas na putu, naplate taksu, izdaju potvrdu i dalje sve teče bez problema. Sve je to više ikonografija. Nemaju ništa protiv stranaca. Uzimaju novac za takse, dozvole, ali problem je što taj novac ne ide sirotinji. Ono što odlikuje tamošnje ljude jeste kultura života. To je nešto što naši ljudi i zapadna civilizacija ne mogu da shvate. Duhovno su superiorniji, dok su materijalne stvari manje važne.
Poput Nepalaca, i alpinisti imaju svoju filozofiju, po kojoj nije važno samo osvojiti vrh nego je još važnije i kojim putem.
– Nije bitno samo popeti se nego je važan i smer uspona. Pitaju nas zašto ne idemo najlakšim putem. Poenta je u izazovu. Da uradiš nešto. Čovek koji ide najlakšim putem, tj. linijom manjeg otpora, ima i najmanja iskušenja. Malo se onda i nauči. Lični napredak je slab. Ako čovek prevaziđe velike izazove, postaje jači, produhovljeniji. Često citiram reči našeg sveca: „Najčistije zlato se žeže u najvećem ognju“.
Dragan priznaje da inspiraciju i mentalnu snagu crpi u duhovnim vrednostima i pravoslavnom hrišćanstvu.
– Alpinizam nije zezanje. Alpinizam je jedan ozbiljan sport, koji pored fizičke snage zahteva i veru. Da li je to pravolslavlje ili nešto drugo, nije toliko bitno. Važno je da alpinisti veruju u nešto uzvišeno što im daje snagu. Slična je priča bez obzira odakle su. Duhovni momenat je vrlo bitan. Važniji je od fizičke spreme.
Cilj je odabran. Misija je počela, a popravnog nema. Kao pravi profesionalci, momci iz Extreme summit teama misle i na medijsku pokrivenost, tako da će svi zainteresovani moći redovno da se informišu o dešavanjima preko, a ekskluzivni snimci sa Himalaja biće dostupni preko RTS-a i Reutersa.

Autor: PEĐA POPOVIĆ
Blic News, 17.03.2004;

Prethodno

Intervju, Jelena Janković: HOĆU DA BUDEM SVETSKI BROJ 1

Intervju, Prti Bee Gee: U GUDRI NIJE SPAS

Sledeće

Ostavi komentar