BG PhotoPholio, Luka Knežević – Strika: FOTOGRAFIJOM PREUREĐUJEM SVET

Luka Knežević-Strika
Počeo je da se bavi fotografijom pre 5 godina. Kod fotografisanja oduševljava ga lakoća s kojom je mogao da doboije odmah dostupne rezultate. To ga je navelo na pravljenje gomila i gomila vizuelnih beleški, a vremenom i na eksperimentisanje

Yellow Cab: Kada si počeo da se baviš fotografijom i zašto? Prvi aparat?

Luka Knezević Strika: Počeo sam da fotografišem pre 5 godina. Tada sam uspeo da kupim mali digitalni aparat; a oduševila me lakoća s kojom sam mogao da slikam šta god hoću uz odmah dostupne rezultate i to me je navelo na pravljenje gomila i gomila vizuelnih beleški, a vremenom i na eksperimentisanje. Sećam se da sam išao okolo noću, stavljao aparat na pločnik ili travu, okidao i cekao 30 sekundi (što je bila najduža dostupna ekspozicija, a istovremeno i najmanje vreme potrebno da se dobije dovoljno osvetljena fotka u “mraku”) da bih video kako to nešto izgleda. Kad razmišljam o tome sada, na pamet mi pada američki fotograf opsesivac Geri Vinogrend (Garry Winogrand) i njegova čuvena izjava da fotografiše da bi video kako nešto izgleda fotografisano. To je bio i ostao veliki deo poriva da fotografišem za mene.

YC: Šta voliš da fotkaš, šta te inspriše? Pokret, prirodu….

LKS: Fotografija jeste moj medij, mnogo onog što želim uspevam da izrazim fotografišući, nekad i bez rezultata koji se može ili treba pokazati. Na neki način, tako prerađujem svet. Dakle, fotografišem svet oko sebe, nekad zato što mi je potrebno da to radim, nekad zato što želim da ga pokažem drugima, a nekad zato što želim nešto da poručim. Volim da pravim portrete. Devojka Jelena je najčešći model i mislim dok sam je fotografisao naučio puno o portretima kroz razne pokušaje, uspešne i neuspešne. Osećam se dobro u prirodi, ali retko imam impuls da pravim fotografije prirode, mislim da mi fali nešto što osećam kao događaj, verovatno je to to, jer kada sam na putovanju, prostor kao nov doživljavam kao događaj i imam impuls da ga fotografišem.

YC: Da li nešto posebno voliš da fotkaš u Beogradu?

LKS: Volim kad pada kiša. I pogled sa svog prozora na desetom spratu. Kad se iskombinuju ta dva, naročito ako je iznenadni pljusak, dešavaju se zanimljive situacije, ljudi trče, kola zapljuskuju barama, uživam da to posmatram, ali i fotografišem. Ipak, mislim da je sve stvar situacije, najviše volim kad se nalazim u novim i nepoznatim, bilo gde, pa i u Beogradu.

YC: Koji ti je omiljeni deo grada za život i fotkanje?

LKS: Voleo bih da živim u jednom unutrašnjem dvorištu u Vasinoj, volim da se šetam po Vračaru i Zemunu. Nekako mi jako često prija da fotografišem u Pančevu, ali je to verovatno vezano za taj osećaj putovanja koji mi to izazove: dolazim vozom ili stopom i uživam u celom iskustvu, čak i kad je u pitanju odlazak na par sati.

YC: U kom kraju živiš?

LKS: Živim na Dušanovcu, ceo život. Sviđa mi se taj kraj, nekako je gradski, oseća se da tu ima ljudi, uvek s prozora ili šetajući psa mogu da vidim bar nekoliko, čak i ako je utorak u 4 ujutro. To mi prija.
Luka Knežević-Strika01
YC: Crno bela ili kolor i zašto?

LKS: Ukratko – kolor, uglavnom. Ali nemam ništa protiv crno-belih fotografija. Puno sam naučio koristeći crno-beli film i izrađujući fotografije u laboratoriji i i dalje uživam u celom iskustvu koje taj proces nosi sa sobom. Nekad pri obradi fotografije na kompjuteru prebacim kolor fotografiju u cb da bih dobio jasniji utisak kako su raspoređeni tonovi. Nekad je teško odoleti prebacivanju u cb, jer neke stvari izgledaju toliko sočno kad se ukine boja da je teško to ne eksploatisati.

YC: Da li si do sada imao neku izložbu (pojedinačnu, grupnu), tj. da li planiraš neku uskoro?

LKS: Imao sam nekoliko samostalnih izložbi, još iz vremena Myspace-a. Gazde dve kafane, Zanzibar u Zrenjaninu i Pablo u Vrbasu su me zvali da organizujem izložbe kod njih. Dva lepa putovanja i vredna iskustva. Na sličan način sam prošle godine imao izložbu u KST-u. Pravljenje izložbi je jako važno, čak i kada su u alternativnim prostorima koji nemaju neku težinu. Važno je jer predstavljaju neku vrstu preseka, nateraju te da odlučiš šta je važno iz tog mora fotografija koje ima skoro svako ko fotografiše danas. Drugi razlog je što tera na štampanje fotografija. Fotografija na ekranu je super stvar, jer je jako zgodna, može da se smeni mnogo fotografija brzo, da se poveća, smanji, ali sam ja kroz različita iskustva štampanja fotografija došao do stava da su moje fotografije “originali” u štampanoj verziji, ne ovoj digitalnoj. Tu negde sam došao i do tužnog saznanja da je u Beogradu nemoguće ili bar skoro nemoguće dobiti pristojne printove i tad sam nabavio dobar štampač i sad svoje fotke štampam isključivo sam. Trenutno imam u planu izložbu fotografija koje smo Jelena i ja napravili u Oslu i Kopenhagenu ovog proleća, trebalo bi da se realizuje početkom 2011, obavestiću vas kad budem znao sve detalje.
Luka Knežević-Strika04
YC: Ko je objavljivao tvoje fotke?

LKS: Nedavno je Fact magazin objavio seriju mojih fotki s Dis-patch festivala. Inače me povremeno objave blogeri, neki štampani mediji nekad zatraže neku fotografiju koju pronađu na netu.

YC: Da li radiš negde?

LKS: Nemam posao, ali rešio sam nedavno da pokušam da se izdržavam kao freelance fotograf. Imam već neko vreme tezge, fotografišem događaje iz kulture, koncerte, tu i tamo neki korporativni događaj, ali biće mi potrebno duplo više posla nego što sam ga imao u prethodnom periodu da bih ostvario cilj. Videćemo, poželite mi sreću, ili još bolje, nabacite tezgu.
Luka Knežević-Strika03
YC:: Na čemu si trenutno angažovan?

LKS: Odgovore na intervju kucam u pauzi sređivanja fotki sa sinoćnjeg zatvaranja dis-patch festivala za koji inače fotografišem već nekoliko godina. Desilo se u Ritopeku u fenomenalnoj galeriji-centru Dragana Ilića. Toplo preporučujem da iskoristite prvu priliku da obiđete taj prostor, u međuvremenu, fotke možete videti na www.flickr.com/dis_patch. Sa ekipom festivala putujem u Grac na festival Elevate. Jako se radujem putu i prilici da malo fotografišem inostrani noćni život.

Inače, nedavno sam dovršio svoj prvi sajt. Do sada sam za objavljivanje fotografija na netu koristio flickr, koji je super platforma i omogućava razmenu mišljenja sa raznim zanimljivim fotografima širom sveta, ali nije idealan za pokazivanje celina i već “skuvanog” rada širem auditorijumu. Od sad će mi sajt biti oficijelni izlog, a flickr ostaje tu za diskusiju s kolegama i za bilo koga ko želi da prati stvari koje trenutno radim i da gleda fotografske ideje u nastajanju.

Spomenuo bih ovde i Belgrade raw, istina je da smo bili kolektivno dosta neaktivni proteklih meseci, ali upravo smo se reaktivirali. U pitanju je projekat koji je osmislio beogradski fotograf Darko Stanimirović i koji okuplja 5 fotografa koji fotografišu Beograd van uvreženih turističkih i fotožurnalističkih šablona (iako medju nama imamo i jednog odličnog foto-reportera).
Luka Knežević-Strika02

(Objavljeno na sajtu yellow cab yc.rs
http://www.yc.rs/sr/magazin/visualArts/VideoPhoto/story/2485/BgPhotoPholio+-+Luka+Kne%C5%BEevi%C4%87+-+Strika.html)

Prethodno

Kill Me Laser: SIROVI VOKALI I IZGLADNELE DIVLJE ŽIVOTINJE

Radno vreme

Sledeće

Ostavi komentar