O fudbalu razmišljam 24 sata dnevno

Za „Blic News“ govori selektor mlade reprezentacije, koja se plasirala na završni turnir Prvenstva Evrope:

O fudbalu razmišljam 24 sata dnevno. U porodici u šali kažu da sam lud zbog toga

Ima momenata u fudbalu kada ne možeš ništa da uradiš. Jednostavno je ekipa zablokirana, kao mi u Norveškoj. Ili kao Italija u Beogradu nedavno. Odjednom svi su stali, kao hipnotisani, a zna se o kakvim se igračima radi. Sve same svetske zvezde
vladimir-petrovic-pizon
Mlada fudbalska reprezentacija Srbije i Crne Gore je u godini kada su, posle blamirajućih mečeva sa nikad neugodnim Azerbejždanom, propale iluzije o učešću seniorskog tima na Evropskom prvenstvu, uspela da plasmanom na završni turnir PE povrati ugled srpsko-crnogorskom fudbalu. I pored neprijatnog poraza (0:3) u revanšu, uspeh je značajan, a velike zasluge ima i selektor „plavih“ nada Vladimir Petrović Pižon.

Međutim, i pored evidentnog uspeha, Vladimir Petrović smatra da je sve to samo priprema igrača za A tim.
– Rezultati mlade reprezentacije su varljivi, baš zato što su mladi. U pitanju je samo jedna generacija, a za seniorsku selekciju konkurencija je daleko veća. Suština mlade reprezentacije je kaljenje mladih. Zato se igraju utakmice, da bi što pre stekli međunarodno iskustvo, pogotovu kada u svojim timovima nemaju puno prilika da igraju u evro-kupovima.

Da li vas je iznenadila naprasna popularnost i posvećenost medija mladom timu i vama?
– Odavno mladi fudbaleri nisu bili toliko interesantni javnosti. Loše igre A reprezentacije izbacile su nas u prvi plan. Kada seniori igraju dobro, skoro da se i ne primete naši mečevi.

Pre žreba za plej-of priželjkivali ste Norvežane, što vam se i ispunilo, a na kraju, uz dosta sreće, „plavi“ su se kvalfikovali za završni turnir.
– Mislim da smo imali dosta sreće i tokom žreba, ali i u revanšu u Norveškoj. Pogodilo se sve. Ubedljiva pobeda kod kuće od 5:1 uticala je da ležernije uđemo u meč. Igrači su se opustili. Nisu ušli u borbu za pobedu, jer smo imali veliku prednost. To je psihologija naših igrača i ja na to ne mogu uvek da utičem. To zna i trener Partizana Lotar Mateus, koji ima problema da shvati način razmišljanja naših igrača.

Da li izdvajate neku od reprezentacija koje očekuju naš mladi tim na turniru u Nemačkoj?
– Sve su ujednačenog kvaliteta. Recimo Poljska, posle 1:1 sa Belorusijom u gostima, kod kuće je izgubila 4:0. Odlučuje trenutna inspiracija, tako da je sve moguće. Nažalost, Nemci su dobili organizaciju završnice. Bila bi velika stvar za domaći fudbal da je prihvaćena naša kandidatura. Ipak, Nemačka je organizator sledećeg svetskog prvenstva, i to će im biti lepa organizaciona provera.

Mlada reprezentacija, s izuzetkom revanša u Norveškoj, prikazuje tečnu igru, sa puno dodavanja i trčanja. Angažovani su, a Andrija Delibašić je nedavno istakao drugarstvo kao glavnu odliku tima.
– Drugarstvo – da, ali ne kako to neki misle. To se stiče zajedničkim radom, kroz trening i igru, na terenu, kada krilo pomaže beku i obrnuto. Mnogi mladi misle da sve znaju, a nije tako. I ja sam bio jedan od onih koji je tako razmišljao.

Za nekoliko dana biće poznati protivnici A tima u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Nemačkoj 2006. godine. Zagovara se podmlađivanje seniorskog tima i ističe se da su kvalifikacije prava prilika. Koga biste od igrača koje ste vodili posebno istakli?
– Nemanja Vidić je već postao standardan član A tima. Tu su još Dišljenković, kao i Marković. Ostali treba prvo da se nametnu u svojim klubovima. Neophodno je stalno dokazivati se, i to je jedna od stvari koje uvek govorim svojim igračima. Jedna utakmica može sve da pokvari. Videli ste šta se dogodilo u Norveškoj.
vladimir-petrovic-pizon-trener
Da li ste strepeli za konačan rezultat?
– Jesam, kako da ne, iako sam po prirodi optimista. Ima momenata u fudbalu kada ne možeš ništa da uradiš. Jednostavno je ekipa zablokirana. Kao Italija u Beogradu nedavno. Odjednom svi su stali, kao hipnotisani, a zna se o kakvim se igračima radi. Sve same svetske zvezde. Mogli smo da im damo i četiri gola. Tako da ne čudi što se mladi igrači tako ponašaju. Druga stvar je što nismo bili dovoljno koncentrisani i shvatili da je 5:1 malo. Uvek se pamte samo rezultati.

Moglo se desiti da karijeru selektora mladog tima završite već na startu kvalifikacija.

– Posle poraza od Italije 4:1, neki ljudi su zahtevali ostavku, iako na tom meču nismo odigrali loše koliko to izgleda rezultatski. Bilo je potrebno stpljenje da se igrači uigraju.

Koliko sarađujete sa selektorom A tima Ilijom Petkovićem?

– Sarađujemo, prijateljski. Dogovaramo se oko dosta stvari. Pravimo neke zajedničke planove vezane za reprezentaciju.

Jedan ste od uspešnijih trenera mlađe generacije. Kriza struke je primetna. Koji su razlozi tome?
– Treneri koji vrede rade u inostranstvu, tako da mlađi nemaju od koga da uče. Imao sam sreću da sam sarađivao sa nekim iskusnijim trenerima, a istakao bih Mladinića. Dosta se sâm usavršavam. Gledam utakmice, nabavljam literaturu. Imam prijatelje sa kojima non-stop pričam o fudbalu. Diskusije traju satima. Familija kaže da smo ludi zbog tolike opsesije. Uskoro idem u Španiju, u San Sebastijan, na dve nedelje, u posetu Darku Kovačeviću. Ujedno, imaću priliku da proučim rad trenera Sosijedada, koji je prošle godine napravio senzaciju drugim mestom i plasmanom u Ligu šampiona. Napravili su čudo.

U kojoj ligi se igra fudbal po vašem ukusu?

– Španski fudbal je najlepši za oko. Volim i Kalčo, igraju svrsishodno, na rezultat, i pravi su majstori u tome.
A koga poštujete od kolega?
– Lipi, Kapelo, Anćeloti, Kuper, Irureta, Rafa Benitez, Venger, Ferguson. To su stručnjaci od kojih uvek nešto možeš da naučiš.

Uspeh u fudbalu je u direktnoj vezi s ulaganjima. Naši klubovi još uvek nemaju regulisan vlasnički status. Koliko se to odražava na kvalitet domaćeg fudbala?
– Treba biti oprezan. Možda će nove gazde ulagati više novca nego što je to bio slučaj do sada. U tom slučaju igrači bi imali veća primanja i ne bi žurili u inostranstvo. To bi bilo idealno, ali dosta zavisi i od toga ko je vlasnik i šta hoće.

Partizan je, ipak, napravio senzaciju plasmanom u Ligi šampiona.

– Crno-beli su dobili najtežu grupu. Igraju koliko mogu i mislim da su na svakom meču pružili maksimum. Na njima je da do kraja prve faze takmičenja reše sopstvenu sudbinu, što je možda najbolje, jer ne zavise ni od koga.

Dok ste bili trener Zvezde stasali su igrači poput Dejana Stankovića, Nikole Lazetića, Ivana Gvozdenovića, Milana Dudića, Gorana Drulića, a tadašnja igra bila je, prema mnogima, najlepša posle one šampionske iz 1991. godine. Sada osnovu mlade reprezentacije čine igrači iz Zvezde. Mogu li se uporediti?
– Kada odu u inostranstvo, pokazaće se ko su i šta su. Na njima je da li će uspeti. Stanković i Drulić su napravili transfere od 25 miliona maraka. Urumov je četiri godine najbolji u Južnoj Koreji. Kada neko od ovih mladih napravi veći transfer, onda je i bolji. Visina transfera i broj trofeja su najbolja merila, a u slučaju trenera i broj „stvorenih“ igrača. Osvojio sam samo jedan Kup sa Zvezdom i mislim da nisam dobar trener, kao što je Tumbaković, koji je npr. uzeo pet-šest titula sa Partizanom.

Koja će vam utakmica ostati u sećanju dok ste sedeli na klupi crveno-belih?
– Barselona i Kajzerslautern. Španci su bili jači nego Real sada. Igrali su i Ronaldo i Figo, ali i Stoičkov. Kajzerslautern je isto za sećanje. Retko koji domaći klub je uspeo da dobije Nemce, a mi smo im dali tri gola u produžetku.
pižon-igrač
Bili ste uspešan fudbaler. Zvanično ste četvrta Zvezdina zvezda, a proglašeni ste za sedmog igrača u proteklih 50 godina. Šta je teže biti, igrač ili trener?
– Biti trener je mnogo teže. Kao fudbaler misliš na sebe, i slušaš trenera. A kada si trener, moraš da misliš na 20-30 ljudi. Da li su dobro, imaju li problema kod kuće. To su osetljivi mladi ljudi.

Koliko vas slušaju, da li im pokazujete neke trikove iz svog perioda?
– Ne žele da usvoje moj stil. Tvrdoglavi su da je to strašno. Kao kad vaspitavaš dete. Potrebno je da prođe vreme, pa da shvate. Ali dok im dođe u glavu, ja ih više neću trenirati.

Ima li razlike u fudbalskoj igri kada uporedite svoje vreme i danas?
– Nema velike razlike. Ponovo se vraćaju stare vrednosti. Igra preko krila je ponovo „moderna“, a moja sreća je što sam igrao u Engleskoj. To su osnove ove igre. Kao tablica množenja. Sada pristižu Francuzi, koji imaju sjajne rezultate.

Da li je, posle sukoba prilikom odlaska, moguć vaš povratak u Zvezdu?
– Da. Život je nepredvidiv. Teško je o tome pričati, ali Zvezda je klub koji volim.

Uskoro će izbor za FIFA igrača godine. Ko je, po vama, najbolji igrač na svetu?
– Zinedin Zidan je bez premca najkompletniji igrač današnjice. Izdvojio bih još Roberta Karlosa, Kafua, Filipa Inzagija i Raula.


Objavljeno u nedeljniku Blic News

Prethodno

Mislili su da sam lud što idem u Srbiju

Krompiri ne valjaju ako nisu vrući

Sledeće

Ostavi komentar