DJ Vadim: U Beogradu sam imao najčudniji šou ikada

Foto: Blixton Dupont
Foto: Blixton Dupont

Živim već dve godine u Njujorku i vidim da je američka politika ekstremno desna. U Americi imaš lovatore, ali i mnogo siromaštva koje ljudi ne primećuju

Razgovarao: Peđa Popović

DJ Vadim, ruski producent i DJ koji je stanju da kroz svoj set provuče mnogo muzičkih pravaca: hip hop, drum&bass, breakbeat, funk, jazz kao i veliki broj govornih semplova.

Klub Mint je u subotu uveče bio pun, a Vadim se beogradskoj publici ponovo predstavio kao majstor svog zanata.

Ovaj rođeni Sankt Peterburžanin iza sebe ima već četiri nastupa u glavnom gradu, ali svakako najupečatljiviji bio je prvi, održan u Industriji oktobra 2000. godine, svega nekoliko dana posle petooktobarskih promena.

Prva svirka je bila luda. Bilo smo Nemačkoj i gledali revoluciju na TV-u, ljude kako ulaze u parlament koji gori. Milošević je pao, a mi smo došli nedelju dana kasnije. Nismo znali da li je bezbedno da uopšte dođemo. Jeste da sam ja muzičar, ali možda će me mrzeti. Možda zato što sam Englez, možda zato što sam Rus, ili imam američke prijatelje. Nismo znali šta da očekujemo.

Ali ipak ste došli

Nazvao sam Dragana Ambrozića, koji nas je bukirao i on mi je rekao da je sve OK. Pri tom je zvučao veoma opušteno, tako da nismo mogli da ga odbijemo. Ipak, nismo mogli da uđemo kolima u Srbiju jer nije bilo osiguranja. Mađarsku granicu smo prešli peške, što je bio poseban događaj. Bili smo u Novom Sadu, videli Petrovaradinsku tvrđavu, srušene zgrade i mostove. U Beogradu se još sve pušilo od pobune, a kada smo videli spaljenu američku čitaonicu i natpise “Yankee, go home“, zapitali smo se šta tražimo ovde. Izgledalo je kao ratna zona, a moj MC, koji je Amerikanac, rekao je: „Vidi šta su uradili od čitaonice, mene će ubiti“.

No, tu nije bio kraj vašim mukama…

Imali smo svirku u ponedeljak, ali je nestalo struje. U klubu je bilo 400–500 ljudi i pomislili smo – Bože, ovo je propast, sada će nas sigurno ubiti, (ha-ha). Onda su nas pitali da li možemo sutra da nastupimo. Na sreću, imali smo slobodan dan, što je bila velika sreća. Sutra je bilo još više ljudi i svi su bili odlično raspoloženi. Bila je neobična situacija u takvoj političkoj klimi, usred revolucije, praviti šou. Čak mi je i mama, koja je Ruskinja i zna kakva je situacija u Srbiji, rekla da ne dolazim. Bio je to najčudniji šou koji sam imao.

Iako se to možda na prvi pogled ne primećuje, tvoja muzika u sebi nosi politički stav, a pesma “Your revolution“ je čak bila i zabranjena u Americi.

Imam politički stav i to je normalno. Čitam o politici i socijalnoj pravdi. Uvek ima šta da se nauči, ali nisam za one obične podele u savremenim demokratijama na velike i male vlade jer te institucije seru po ljudima. Nema veze da li je partija leva ili desna. Ljudi i dalje pate i gladuju. Komunizam i demokratija su imali isti problem, a to je da bogati postaju još bogatiji. Bez obzira na ideologiju. Uvek imate iste sukobe. Ja sam za ljude. Svejedno je gde sam: u Srbiji, Rusiji, Sjedinjenim Državama, bilo gde. To je ono što me se tiče. Živim već dve godine u Njujorku i vidim da je američka politika ekstremno desna. U Americi imaš lovatore, ali i mnogo siromaštva, koji ljudi ne primećuju. Mislim da je važno da ljudi budu aktivni, da glasaju, rade, čitaju. Jer, mislim da možemo da napravimo nešto. U Srbiji ste imali ustanak, ne znam koliko su stvari otišle nabolje, ali dobro je da se dešava.

Radiš zajedno sa svojom ženom, mc Yarah Bravo, kako usklađujete privatan i poslovan odnos?

Teško je biti u emotivnoj i radnoj vezi jer je to 24 sati dnevno. Za mene je muzika posao, i to težak, ali posao koji volim. Nije kao kada radiš u Mekdonaldsu ili fabrici, ili kao advokat. Ono što radim je kreativno, i ja to radim zbog sebe. To je najbolji posao na svetu. I to nam olakšava. Da, na primer, imamo fabriku za pravljenje igrača, to bi možda bilo veoma teško. Ovako se i dalje dobro zabavljamo, a kreativan rad nam pomaže da izbacimo stres iz sebe.”

Zašto niste došli zajedno u Beograd?

Nisu je pozvali. Ako je pozovu, sigurno će doći.

Ti si producent i DJ, imaš svoju izdavačku kuću, prati te glas da radiš non-stop. Da li je to istina?

To je nešto u krvi, jer sam Rus!

Rusi su poznatiji po ispijanju votke nego po radu.

Mi smo snažni ljudi i radimo naporno (ha-ha). Ne razmišljam o tome. Ljudi pričaju, a ja radim ono što radim. Definicija rada je drugačija za mene jer radim ono što volim. Ali znam da bih i u slučaju da sam zaposlen u banci i dalje se bavio muzikom. To je moj hobi, moja strast.

Kako odabiraš muziku koja ti se dopada?

Trudim se da upijem svu muziku. Sačuvam dobre bitove, a odbacim loše. Svaki dan sam okružen milionima zvukova. Zvuk grada, radio, hip-hop, punk, reggae, dub, drum&bass… Trudim se da slušam što više i što raznovrsnije. Trenutno kod kuće slušam više disko muzike nego ranije.

Foto: livemusicdaily
Foto: livemusicdaily

Sarađivao si s velikim brojem muzičara. Kako si pravio odabir?

Volim muziku, ali kad radim s nekim drugim, volim da delimo istu strast. Kada radiš sa superzvezdama, događa se da se sve svede na ček, a ja ne želim da plaćam, jer muzika za mene nije „pay check“. Nikada ne bih mogao da priuštim da radim s Princeom ili Wu Tangom jer oni rade za novac, a ja nemam 100.000 dolara za njih. Takođe kada radim s nekim drugim, volim da delimo istu strast. Kada radiš sa superzvezdama, događa se da se sve svede na ček, a ja ne želim da plaćam.

Da li si radio s nekim s Balkana?

Ne, ali slušao sam Balkan Beat Box. Oni su poznati u njujorškom andergraundu. Ne znam odakle su, možda iz Hrvatske, možda iz Rumunije.

Foto: Oha music
Foto: Oha music

Rođen si u Sankt Peterburgu, živeo si u Londonu, sada si u Njujorku. Kakve uticaje si pokupio živeći na tri strane sveta?

Iz Rusije malo jer sam tamo živeo samo pet godina. Mnogo više sam pokupio iz Londona i Njujorka. Ta dva grada imaju mnogo sličnosti. Veliki su i postoje brojne muzičke veze. Mnogi njujorški DJ-evi više rade u Londonu nego u ostatku Sjedinjenih Država. U Njujorku ima dosta latino populacije i više se čuje latino zvuk. U Londonu su to azijski uticaji iz Indije i Pakistana s neverovatnim ritmovima, koje obožavam. Takođe, u Londonu postoji i mnogo jača i veća reggae scena. Npr. Tricky, Roots Manuva, imaju u muzici veliki uticaj reggaea i drum&bass zvuka, koji je rođen iz reggae muzike. U svakom slučaju, dobro je biti negde u sredini i kupiti uticaje s obe strane.

S obzirom na to da živiš u Engleskoj, da li pratiš fudbal?

Da. Navijam za Liverpul. Volim Premijer ligu, sviđa mi se kako igraju Liverpul ili Mančester junajted. Budući da sam rođen sam u Rusiji, živim u Engleskoj i Americi, otac mi je Irac, majka Ruskinja, žena mi je polu-Brazilka – polu-Čileanka odrasla u Švedskoj, mogu da navijam za mnogo zemalja. Brazil je po mom ukusu, on igra najbolje, igraju kao tim. Gledao sam ligaški fudbal u Brazilu, ali nije na nivou reprezentacije. U Engleskoj je obrnuto. Reprezentacija igra loše, iako tu ima sjajnih igrača. Ali je zato zbog loše igre Engleske, Rusija otišla na Evropsko prvenstvo, tako da sam opet zadovoljan (he-he).

Prethodno

Srbija: RADIKALI SE TIHO ODRIČU IDEALA UTAMNIČENOG LIDERA

MUSLIMANSKE DEOBE NA SRPSKI NAČIN

Sledeće

Ostavi komentar